Kako smo izbjegli horde turista u San Franciscu

Vrijeme radnje: 12.9.-17.9.2015.

Kalifornija,  konkretnije San Francisco je bio na moj bucket listi još od srednjoškolskih dana. Tog trenutka kada je avion Lufthanse sletio na SFO, a stjuardesa zaželila dobrodošlicu u grad dugogodišnjeg obožavanja nisam mogla vjerovati svojoj fortuni koja je kumovala ovom putu.  Nisu me smetale ni gužve, ni dugo čekanje u rent-a-car agenciji, niti umor.   Djetinjastom znatiželjom krenuli smo u osvajanje grada cvijeća i odmah ću reći San Francisco nas je oduševio!

Prva stanica, nakon hotela, bila je dječji park jer je trebalo prevladati jet lag i izdržati 24h bez sna. Ideja stvorena umom genija jer je Viktor oduševljen ponudom sprava za igranje bio budan kao ptičica.  Ili barem dovoljno da se u 21h po lokalnom vremenu ( 5h ujutro po hrvatskom vremenu) srušimo u krevet.

DSC_0187DSC_0183

Sljedeće jutro smo se probudili s kokošima i odmah se uputili na jedan od glavnih atrakcija: poznatu zavojitu ulicu. Rano ustajanje je bio pun pogodak, cijela je ulica bila tu samo za nas.  Uspjeli smo se naslikavati, prohodati je prema dolje i opet prema gore, te čak se autom spustiti kroz poznate zavoje. Oko 9h ujutro je počeo dolaziti značajni broj ljudi, a do tada smo mi već upili svaki dio ove oku lijepe ulice.

Posjet moćnom mostu Golden Gate je na popisu svakog posjetitelja San Francisca. I ovdje smo se nacrtali u zoru kada turista još nema puno. Već oko 10h ujutro dolaze kolone autobusa, u našem slučaju, sa smušenim Korejcima, pa je sreća po nas da smo do tada već završili razgledavanje ovog impresivnog mosta. Dakle, ovo čudo arhitekture je impozantno iz kojeg god kuta ga gledali; iz aviona, iz centra grada, s Alcatraza ili pak samog podnožja mosta. Poseban je doživljaj, ipak ga propješačiti ( a ne se uputiti autom preko njega, jer će vam to zadovoljstvo još naplatiti) unatoč vjetru koji na mostu puše do koštane srži.  I Viktoru je ovaj most bio super cool i danas ga se zna sjetiti iako prije nije znao što je to, niti gdje se nalazi.

Kada smo već na doživljaju San Francisca iz djetinjstva, moram priznati da sam ga ja kao mala, poznavala većinom po poznatoj sceni iz uvodne špice u Punu kuću gdje protagonisti sjede na livadi ispred prekrasnih kuća. Znate na što mislim? E pa,  posjetismo mi i tu poznatu scenografiju jer ipak je to Puna kuća, a svi smo ju gledali, zar ne? Dakle, poznate Pune kuće se nalazi na trgiću Alamo i jedno je od rijetkih razočaranja koje sam doživjela na putu.  Ja sam ni više ni manje zamišljala cijelu ulicu u tim prekrasnim kućicama, a nerijetko bih maštala kako je cijeli San Francisco upravo takav. U stvarnosti, onih 6 kuća koje vidjeh na televiziji, su tu, a oko njih, što na TV prikazali nikad nisu, su obične razočaravajuće, gotovo zagrebačke zgrade, samo u znatno manjim proporcijama. Očigledno, s godinama,  niti serija Puna kuća, niti vizura s Alamo squarea ne može više tako lako impresionirati.

Drugu poznatu scenu, vožnju tramvajem nismo izrežirali. Razlog leži u činjenici da se svaki put barem pola sata čekalo na kupnju karte i ukrcaj, a s petogodišnjakom koji ne miruje ni dok nabrojim do tri to zvuči kao nemoguća misija. A ništa, morat ćemo se ovdje vratiti i doživjeti poznato uspinjanje otvorenim tramvajem do zavojite ulice.

DSC00917

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: