Nogomet kao kultura u Milanu

Vrijeme radnje: 13.5.-15.5.2016.

Saznanje da nam dolazi novi član obitelji iliti da sam trudna po drugi put dalo nam je inspiraciju za planiranje puta u Italiju, odnosno Milano i Gardaland.  Dovoljno je blizu da vožnja autom ne pada teško trudnici kojoj se po cijele dane samo spavalo, a opet puno sadržaja za članove obitelji koji nisu sedirani trudnoćom.

Duomo di Milano odnosno milanska katedrala impresivno je zdanje, samo po sebi,  no  Milano je i krasan za šetnje.  Milanska arhitektura, općenito,  očarava duž čitavog centra, iako pogled nerijetko bježi na izloge fashion dućana kojih ovdje ima u izobilju. Ovdje moram priznati da me boli srce nakon što vidjeh cijene pojedinih artikala, iako nerijetko cijene nisu ni istaknute, što priznajem peče još više.

Nadaleko poznata milanska Scala svojim vanjskim izgledom nas nije previše dojmila, vjerojatno više oduševljava izvedbama koje se događaju u njoj, a i istini na volju, našu pažnju se okupirali panzerotti iz poznate pekare kod Luinija. Riječ je o  tijestu punjenom raznim nadjevima (poput sira, šunke ,tune…)  i prženo u vrućem ulju.  Panzerotti se pripremaju svježi po narudžbi, što je jedan od razloga zašto nas je ispred Luinija dočekao dugačak turista, ali i domaćih, koji su poput nas naumili probati ovu deliciju. Ne želeći se gužvati poslali smo tatu Davora u gungulu, dok smo mi nestrpljivo čekali desetak minuta ispred pekare. No,već prvi griz ove delicije koji se dogodio upravo ispred Scale umirio je sve tenzije i  pružio nam nekoliko minuta čistog užitka. U nutricionističku vrijednost ovog obroka bolje je ne ulaziti, stoga hedonist u meni progovara: nađete li se u Milanu, oboružajte se strpljenjem i svakako se uputite kod Luinija.

O talijanskoj kuhinji se  zasigurno mogu spjevati epopeje, a mi ovom prilikom želimo istaknuti jedan sasvim neobičan restoran imena Risoleatte u centru Milana, nedaleko od katedrale. Čim zakoračite u  njegov prostor postajete svjesni da ovdje nije riječ samo o hrani, već o povratku u neko drugo sretnije i magično doba. Naime, cijeli dekor od stolnjaka do posljednje žlice i vilice potječe iz šezdesetih godina prošlog stoljeća što je očigledno tema ovog restorana. Čak i  kupaonica sadrži sve one detalje koji su bili aktualno u to doba, pa na tren pomislite da ste ušli u odaje svojih djedova i baka.  Nalazi se tu i jubox sa hitovima tog doba; nema što, zaokružena priča. Na meniju tek nekoliko jela od sezonskih namirnica, ali koliko god hrana bila ukusna, na ovom mjestu ambijent preuzima.  Stol se ne dobiva lako, dok smo uživali u obroku nagledali smo se naivčina koji su htjeli odmah ili koji dan nakon rezervirati mjesto i omastit brk. Mi smo pak, kao pravi znalci, unaprijed rezervirali stol što možete učiniti i vi ovdje.

riso
Preuzeto s Facebook stranice restorana
riso1
Preuzeto s Facebook stranice restorana
riso2
Preuzeto s Facebook stranice restorana

DSC_0147

Opušteniji Milano koji nije opsjednut modom nalazi se uz splet riječnih kanala u predjelu koji nosi ime Navigli. Ovaj je dio Milana idealan za šetanje, opušteno ispijanje kave ili pak guštanje u jednom od niza restorana uz aperitivo; talijanski ranovečernji običaj kojem aplaudiram, iako me kao trudnicu ovaj put zaobišao,  a koje podrazumijeva čašu vina ili laganog koktela uz niz ukusnih zalogaja uključenih u cijenu.

Nogometna utakmica kao kulturna aktivnost

Ljudi moji, ma je li to moguće? Nogomet je u Italiji kulturni i obiteljski događaj! Budući da je Viktor izrazio želju gledanja nogometne utakmice na velikom stadionu još smo u Zagrebu preko interneta kupili ulaznice za utakmicu Milano: Roma. Na stadionu sam doživjela dva pozitivna šoka: među publikom redom ljudi u poslovnim odijelima, obitelji s djecom,  umirovljenici…Drugi šok: nema alkohola među publikom, pije se espresso stojeći….Imate li ljubitelja nogometa među svojom omladinom preporučam obiteljski odlazak na nogometnu utakmicu u Milano. Doduše povratak kući nakon utakmice pokazao se problematičan budući da su busevi koji voze od stadiona minimalno pola sata krcati ljudima, a ulazak u njih je nemoguća misija. Tako smo u ponoć čekali i čekali, i čekali još malo autobus u koji smo uspjeli ući, i iako je to meni kao trudnici palo posebno teško, Viktor je uživao u svakoj sekundi našeg „noćnog“ izlaska.DSC_0121DSC_0130DSC_0136

Od točke A do točke B s djecom

Posjećujete li Milano vlastitim automobilom ili koristite rent-a-car, imajte na umu da u užem centru (tzv. zona C), radnim danima vrijede pravila ograničenog kretanja automobilima što pojednostavljeno znači da možete ući u centar uz prethodno plaćenu kartu od 5 eura, nakon čega ćete vjerojatno požaliti kada zastanete u jednom od mnogobrojnog prometnih čepova. Naš je savjet učiniti ono što smo činili i mi , a to je da parkirate na besplatnom parkiralištu izvan ove zone i poslužite se relativno dobrom mrežom javnog prijevoza. Kada je u pitanju lakoća pristupa s dječjim kolicima, svakako je najpoželjnije koristiti jednu od 4 linije metroa koje dobro pokrivaju glavne atrakcije, ili vas dovode do guste mreže tramvajskih i/ili autobusnih linija. Strogi centar je ipak preporučljivo proći isključivo pješice, jer su gužve u tramvajima često prevelike.

Iznimka je vikend, a posebno nedjelja kada, kao i u većini Italije, prometna pravila gotovo pa prestaju vrijediti, pa se tako skoro bez problema možete dovesti ispred Milanske katedrale ili u neku od pješačkih zona, bez da itko i trepne. Tada je i pritisak na prometnice najmanji pa se možete zaputiti i dublje u centar s automobilom.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s

Blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: