Dvor Veliki Tabor

Vrijeme radnje: 1.5.2017.

Nadmorska visina: 333 m

Praznik rada bio je idealna prilika za izlet u Hrvatsko zagorje. Ovaj put na meniju – Dvor Veliki Tabor u, od Zagreba 70 km udaljenom,  Desiniću.  Mi smo ranoraonici pa smo na parkirališu ispred Dvora parkirali među prvima, no poslije se parking respektabilno napunio.

Nakon kupljene obiteljske ulaznice za 50 kn krenuli smo u razgledavanje. Oklopi, mačevi i koplja zagorskih plemića iz srednjeg vijeka starijem sinu su bili najzanimljiviji, no u ovom muzeju ima se znatno više toga za vidjeti od hladnog oružja. Knjige, rukopisi, namještaj i keramički predmeti su uvijek zanimljivi, no s obzirom da sam dobar dio djetinjstva provela „gutajući“ dijela Marije Jurić Zagorke i priče o coprnicama najviše me se dojmila (čitaj: šokirala) soba s napravama za mučenje…Dio posvećenoj legendi Veronike Desiničke i njenoj zabranjenoj ljubavi s Fridrikom Celjskim, romantičan je dodatak cjelokupnoj izložbi Dvora Velikog Tabora.

Roditelji male djece koji razmišljate o obiteljskom posjetu ovom biseru Hrvatskog zagorja imajte na umu da se najzanimljiviji dio muzeja nalazi na katu. Osim toga s vrha dvora pruža se prekrasan pogled na Hrvatsko zagorje i čak Sloveniju. E sad, odmah uz ulaz i blagajnu su uske kamene stepenice uz koje ćete teško nositi kolica s djetetom, no prođete li dalje, s desne strane su drvene stepenice koje su šire i mogu poslužiti da se popnete na kat. Ipak, imate li, poput nas, „šira“ kolica teško ćete kroz uska vrata proći u većinu prostorija što znači da su najmanji zakinuti za razgledavanje. Opcija A je nositi ih na rukama, klokanici, marami… ili B doći kada malci samostalno koriste svoje noge.

 

Naš plan da poslije posjeta  Dvoru Veliki Tabor  poručamo u restoranu Grešne gorice neslavno je  propao budući da je apsolutno svaki od mnogobrojnih stolova bio rezerviran, što mi nismo učinili. Ne bih ništa rekla, da nam se slična gladovita situacija nije već dogodila na Prvi Maj kada smo bez rezervacije bezuspješno pokušali dobiti stol u nekoliko zagorskih restorana. Note to myself: 1.5. nema spontanosti – obavezno rezervirati mjesto u željenom restoranu!

Na kraju smo završili u popularnom Oro – Goru gdje smo uspjeli ugrabiti jedan od zadnjih slobodnih stolova. Nije grah, nego odlična (i obilna) pizza, ali je, na kraju, čak i dobro ispalo, jer se u restoranskom dječjem igralištu stariji sin, s užitkom, poigrao i dobro iskakao.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s

Blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: